Home

Web info: OKTOBAR 2021.

SADRŽAJ:

1. Prošlost kao dio sadašnjosti i budućnosti

Prošlost kao dio sadašnjosti i budućnosti

Kada razmišljam o kulturnom naslijeđu uvijek mi na pamet padne ona Fazlina pjesma „Baščaršijska“. Posebno onaj dio kada nabraja sve zanate koji se uklapaju u stihove pjesme. No, ujedno moram priznati da sam za neke od zanata morala pronaći njihovo značenje kako bih uopće razumjela o čemu se radi. Zanimljivo mi je to, jer su sve te riječi bile vrlo poznate do prije stotinu godina. Onda ih je jednostavno počelo da gazi vrijeme. Došli su novi poslovi, novi nazivi, nove riječi i novi ljudi. Možemo li sebi dopustiti luksuz da zanemarimo stare zanate? Mislim da ne, pa možda ne bi bilo loše da zavirimo u neke o kojima pjeva Zlatan Fazlić Fazla.

Nekada prije, ali ne tako davno, konji su korišteni kao uobičajeno sredstvo prevoza. Ko je imao dobrog konja bio je zaista cijenjen u društvu i možemo uporediti dobrog konja s dobrim automobilom. Za jahanje vam je trebalo dobro sedlo kako bi vam bilo što udobnije. Ako vam je trebalo sedlo tada biste se obraćali majstorima saračima. Oni su izrađivali različita sedla i prodavali. Možete li vi zamisliti da sada uđete u prodavnicu i kažete: „Dat ćete mi jedno sedlo.“? Zaista bi bila neobična scena. Sedla su i dalje tražena ali se često proizvode industrijski, a zanat polako izumire u BiH. 

Zamislite sada da vam treba neka bakrena posuda. Možda čak i lijepo ukrašena. Ili vam treba neki praktičan predmet od bakra. Kome biste se obratili? Obratili biste se kazandžijama. Njihove vješte ruke od bakra prave čuda, i koriste različite motive stvarajući prava umjetnička djela. A prvi kazandžija u Sarajevu se spominje još davne 1489. godine, a i danas su tražen zanat. Posebno među turistima koji rado kupuju njihove proizvode i šire poruku o kulturnom naslijeđu BiH svuda po svijetu. 

A otkako je svijeta i vijeka, čovjek je nastojao nekako mjeriti vrijeme: koliko je vremena prošlo od, koliko vremena treba proteći do... I čovjek je izumio praktičnu stvar koja se zove sat. A majstori koji se brinu da unutrašnji mehanizmi satova rade besprijekorno se nazivaju sajdžijama. I premda danas sve češće posežemo za mobitelima da bismo mjerili vrijeme, sat će nadživjeti modne trendove. Imamo u isto vrijeme i pametne satove, ali i one „obične“ mehaničke. No, već dugo, dugo čovjek ne može zamisliti svoj život bez mjerenja vremena. A pravi majstori sajdžije nam pomažu da nas naši satovi nastave podsjećati na sve ono lijepo što nam dolazi.

Taman kad ste već nabavili novo sedlo, bakrenu posudu i sat, sjetite se da bi vam trebao svjećnjak ili možda zvono, od mesinga dakako. Kome ćete se obratiti? Obratit ćete se zildžijama, majstorima koji su specijalizirani za izradu predmeta od mesinga. Pa u ovisnosti o tome treba li vam bakreni ili mesingani predmet, prije nekih stotinjak godina tražili biste i specifičnog zanatliju. Danas je ovakvih zanatlija, nažalost sve manje. Zildžije kao da postoje još samo u starim rječnicima. 

Stiže nam i hladno vrijeme. Treba nam svima dobar prekrivač u hladnim noćima. Nekada prije, jorgane niste kupovali u modernim tržnim centrima nego kod majstora koji su se zvali halačima. A jorgani i dušeci koje su pravilj bili su predviđeni da traju dugo, dugo. Ponekad i nekoliko generacija pa su se ove stvari prenosile sa koljena na koljeno.  Danas to više nije tako, a uskoro se možda više nećemo ni sjećati ove plemenite profesije. 

A ako biste u svojoj potrazi za različitim proizvodima koje prave vješte zanatlije, ogladnjeli, onda biste svratili kod sindžije na jedan svježi đevrek. Đevreci još uvijek postoje, ali naziv sindžija je skoro pa nestao i iz rječnika.

Pazite da ne zapnete za novi prag, i nipošto nemojte stajati na njemu. Ovako su nas učili naše dede i nane. A ko je pravio pragove? Eh, kako Fazla u pjesmi kaže, to su radile zanatlije koje su se zvale daščije. Danas o njima ne razmišljamo mnogo i sve manje niti obraćamo pažnju kako prelazimo preko praga. 

 U modernom vremenu kada nam se posuđe ošteti, zamijenimo ga novim. A nekada prije su postojale zanatlije koje su popravljale posuđe i nazivali su se kalajdžijama.

Mnogi zanati kojih smo se kroz pjesmu podsjetili, danas više ne postoje ili su vrlo malo zastupljeni. Mašine su zamijenile ljude, i umjesto da popravljamo stvari, mijenjamo ih novim stvarima. Nove stvari i budućnost su svakako važan dio života, ali ne smijemo zaboraviti ni našu prošlost jer nas je ona direktno ili inidrektno napravila onakvima kakvi smo danas. Zato trebamo čuvati bogatstvo koje nam je ostavljeno i ne dopustiti da blago koje je u rukama vrunskih zanatlija, njihova vještina i znanje tek tako nestanu. Ako ništa drugo ne možemo, možemo barem druge naučiti šta su nekada zanatlije radile.