Home

Web info: NOVEMBAR 2021.

SADRŽAJ:

  1. KRSNA SLAVA
  2. ZMIJANJSKI VEZ

 

  1. KRSNA SLAVA

Šta je to krsna slava? Kako se i gdje se proslavlja? Koji su običaji, tradicije i obilježja krsne slave?

 Hajde da se upoznamo sa pojmom i istorijom SLAVE.

Krsna slava je običaj najzastupljeniji u srpskim pravoslavnim porodicama. Postoji više oblika krsne slave i u drugim religijama i narodima, ali je svojom kulturom i zastupljenošću najkarakterističnija upravo pravoslavna krsna slava. Sam idejni proces proslavljanja slave dolazi od Svetog Save i pojavljuje se još u XVII vijeku, a temelji se na tome što bi porodica izabrala svog zaštitnika odnosno svetitelja kuće. Samim tim, prenosi se se sa koljena na koljeno, iz generacije u generaciju, čuvajući običaje, tradiciju i kulturu. U narodu su još dobro poznate i crkvene, gradske, plemenske, pa čak i stranačke ili zanatlijske slave. Svrha proslavljanja slave, pored religijskog smisla, je i zapravo i okupljanje porodice na jednom mjestu, u domu jednog domaćina. Osjećaj sigurnosti, ljubavi i radosti su ono što oblikuje samu slavu. Slava bi bila samo obično slavlje bez unesene toplote, emocija i elemenata koji se vezuju za kulturu, a koji su karakteristični i neobični s obzirom da se pojavljuju samo u srpskom narodu. Prva asocijacija na samu riječ SLAVA je i odlazak u crkvu, paljenje svijeća za pokoj duša, te blagostanje porodice. Uglavnom se domovi kade tamjanom i posvećuje se crkvena vodica dolaskom sveštenika u kuću. Pred slavu u kući se kuha ŽITO ili KOLJIVO. Kao crkveni simbol ono podsjeća na biljne žrtve iz Starog zavjeta. Smatra se da ono predstavlja ilustrovanu vezu ovozemaljskog i zagrobnog života. KOLAČ ili ČESNICA se takodje priprema veče pred samu slavu i vezuje se za običaj ubacivanja markice zatvorenih očiju u isti, te ukrašavanja i dodavanja detalja poput krsta ili pletenice. Na dan slave, svi članovi porodice bi se okupili oko stola, očitali molitvu Oče naš, te zavrtili česnicu u krug. Kada bi prepolovili česnicu, osoba koja bi dobila novčić u svom odlomljenom dijelu bi bila osoba koja će biti najviše „čuvana“ tokom ove godine. Svaki slavski sto trebao bi da sadrži još i crno vino koje predstavlja krv Isusovu, te najbitnije, SVIJEĆU čiji plamen predstavlja jedinstvo porodice. Zatim slijedi gozba te zajednički ručak porodice. Svaka porodica ima svoj način provođenja zajedničkog vremena koji se najčešće vezuje za zajednička interesovanja, mnogo razgovora, pa čak i pjevanja, odnosno svakog načina ispoljavanja veselja i ljubavi. Ja smatram da je krsna slava jedan od najznačajnijih pravoslavnih tradicija jer pored toga što održava kulturu, održava i porodicu na okupu. Dakle, slava pruža osjećaj sigurnosti, toplote, ljubavi i blagostanja povezujući kulturu, tradiciju i običaje u jedan dom.

 

2. Zmijanjski vez

Svi već znamo da postoje dvije vrste kulturne baštine. Materijalna i nematerijalna kulturna baština. Smatram da mnogi ljudi uzimaju samo materijalnu vrstu u obzir, iako, ako mene pitate, nematerijalna je bitnija. Kulturna baština ostavlja tragove za sobom. Način na koji su ljudi živjeli i radili. Kako su se oblačili i kako su njihovi životi izgledali puno prije naših. Bitno je čuvati stvari iz prošlosti koje žive i u današnjici. U nekim trenucima bitno je sjetiti se postojanja naših predaka i kulture koju su ostavili iza sebe, a u isto vrijeme prenijeli i na nas. 

Danas pričam o nematerijalnoj kulturnoj baštini svoje zemlje, Bosne i Hercegovine. Pričam o zmijanjskom vezu. Zmijanjski vez je tehnika koja je nastala u selu Zmijanje na planini Manjači. Praktikovale su ga žene u 19. vijeku, a od tada pa sve do današnjeg dana zadržao je svoje, takozvane, klasične oblike i izradu. Vez je tamnoplave boje. U prošlosti se koristio za uljepšavanje ženske odjeće uključujući vjenčanice, marame, haljine i posteljinu. 

Stvaranje zmijanjskog veza zahtijeva visoku koncetraciju, a kada je u pitanja tehnika vezenja, radi se pokrstica, to jest tradicionalani krtić do krstića. Bitno je reći da, iako je izrada teška i zahtjevna, današnje generacije prenose tehniku i izradu zmijanjskog veza s generacije na generaciju. Najlijepši primjerci zmijanjskog veza se danas nalaze u najvećim gradovima svijetima poput Londona, Brisela i Moskve, ali isto tako i u velikim vjerskim centrima kao što su Jerusalim, Vatikan i Hilindar.

Zmijanjski vez nije samo plava nit na podlozi, on predstavlja istoriju i provlačenje tradicije naših predaka kroz nas. Svako ko se bavi vezenjem ovakvog tipa čuva istoriju i brine o onome što su njegovi preci ostavili njemu, ali isto tako i onome što ostavlja za sobom. 

Zmijanjski vez je je 2014. godine uvršten u UNESCO-ovu listu svjetske nematerijalne baštine čovječanstva, što predstavlja upis prvog kulturnog dobra Bosne i Hercegovine na ovu listu. Pored njega mjesto su zauzeli Stari most u Mostaru, kao i stećci, Počitelj i razni drugi. 

Na kraju, zmijanski vez je dio naše kulture, naše prošlosti. Kao što mi i događaji oko nas ostavljamo tragove za nama, zmijanjski vez je trag koji su nama ostavili naši preci. Ne moramo se slagati sa postupcima ljudi naše prošlosti, ili sa događijima koji su je omeđili, ali čuvati ono što je ostalo... to bismo mogli. Čuvati ono što nam je ostalo, jer je ostalo malo onoga ljudima i predmetima, što se može nazvati kultura.