Home

Web info: AVGUST 2021.

SADRŽAJ:

  1. Esej "Identitet i dijalog: Ja i Drugi između imati i biti" (Prof. Emilija Pavićević)

 

  1. Esej "Identitet i dijalog: Ja i Drugi između imati i biti" (Prof. Emilija Pavićević)

U tekstu koji slijedi riječ je o kulturnom naslijeđu u svijetlu misli francuskog filozofa Gabriela Marcela. Koristeći njegovu distinkciju između imati i biti pokušat ćemo opisati identitet i dijalog koji se događaju istovremeno tamo gdje postoje Ja i Drugi. Identitet i dijalog glavne su sastavnice kulturnog naslijeđa.

Promatrajući i živeći našu stvarnost očigledno je da postoje dva razumijevanja. Jedno razumijevanje koje se temelji na imati. I drugo razumijevanje koje se temelji na biti. Prvo razumijevanje koje se javlja kao imati nalazi se pred nama. Nalazi se pred našim vidokrugom. Postoji u našem horizontu. Neka nam kao primjer posluži misao o problemu. Imati problem znači imati nešto pred svojim očima. Kada kažemo kako imamo problem zamišljamo da nešto stoji pred nama. Prepreka koju treba svladati svim naporima. Kada o svome Ja govorimo kao o onomu što imamo onda se naše Ja javlja kao problem. Naše Ja stoji pred nama zajedno s pitanjem njegovom identiteta. Kada smo koncentrirani isključivo na Ja koje imamo kao problem jer nismo sigurni koji je naš identitet mi živimo u monologu sa samima sobom i ne vidimo ništa osim tog što za nas predstavlja problem. To je ujedno i najfrekventinija pojava danas.  Živimo li tako, svijet dijaloga i svijet Drugoga za nas će biti problem. Onaj Drugi je daleko, dijalog nije potreban niti efikasan. Ova misao o imati kao koncentraciji na Ja i sebe kao problem nalazimo kod Gabriela Marcela kao pitanje o kontroli i posjedovanju. Ja koje ostvaruje monolog samo sa sobom želi na prvom mjestu kontrolirati i posjedovati sebe. Iz tog stava da se sebe mora posjedovati pomoću kontrole proizlazi sužen i reduciran pogled da identitet i Drugi moraju biti nešto što podvrgavamo našem posjedovanju i kontroli. Stvari drukčije stoje kada pokušamo reći zajedno s Marcelom biti. Što ljudi žele reći kada kažu da bi netko mogao biti problem? Ako ostavimo po strani negativna tumačenja kako je netko problem i treba ga ukloniti pomislimo na misao kada muškarac kaže da je žena za njega biti problem. Može se reći da žena za muškarca nije problem koji ima pred sobom. Problem koji se rješava kontrolom i posjedovanjem. Radije recimo da je žena misterij za muškarca jer on ne može do kraja razumjeti i proniknuti u ženino biti, u njezino postojanje. Naše gledište se mijenja. Kaže Marcel da je imati površno i tehničko poimanje svijeta i čovjeka, dok je biti duboko i metafizičko poimanje čovjeka kao misterija. 

Ako ćemo nastaviti razvijati njegovu misao umjesto Ja imati možemo reći biti Ja. Biti Ja označava samog sebe. Onoga koji izgrađuje svoj identitet kao dio misterija o svom postojanju i svom biću. Kada kažemo za Drugog da on nije problem kojega imam pred sobom, nego Drugi postoji kao misterij kojega treba odgonetnuti onda možemo govoriti o dijalogu kao o mjestu susreta dva postojanja koja su prvo samima sebi misterij i misterij su jedan drugom. U toj točki shvaćanja događa se susret i nastaje dijalog. Ako prihvatimo Drugoga i dogodi se dijalog, on otvara brojne mogućnosti međusobnog bivstvovanja. Kada govorimo biti Ja i biti Drugi pitanje njihovog identiteta i njihovog međusobnog dijaloga javlja se kao nastojanje da se Drugog pronikne kao misterij, ali i da Drugi pronikne moje Ja koje misterij i za mene i za njega. Nikada nije dobro govoriti o identitetu i Drugom kao onom što se posjeduje i kontrolira u smislu da se apsolutno ima u vlastitim rukama. Time i identitet i Drugi postaju puko tehničko sredstvo koje se koristi kao alat da bi se riješio problem identiteta i mjesta Drugog u mom identitetu. Takav pristup je siromašan i reducirajući. Plodonosnije je pristupiti sebi i Drugom kroz razumijevanje onoga biti, shvaćanje da Ja i Drugi postojimo kao bića koja su misterij samima sebi. Postojimo zajedno s našim identitetima. Time se otvara prostor da dijalog bude mjesto susreta dvaju misterija koji postoje, a ne dvaju problema koje treba riješiti. Imati je uvijek opasnost da Drugog shvatimo kao objekt kojega moramo imati da bismo pomogli sebi gdje iz vida gubimo njegovu slobodu i složenost i bogatstvo njegove osobe. Kada o Drugom mislimo kao onome koji postoji, koji je biti onda Drugi za nas postaje misterij, čudesno postojanje koje ima svoju vlastitu slobodu i identitet kojega treba pokušati razumjeti i prihvatiti kao slobodnog Drugog koji je kao i ja onaj koji pokušava odgonetnuti samog sebe i shvatiti tko je on. Dijalog koji se događa kada se prednost daje imati obično je monolog sa samim sobom gdje je Drugi uvijek problem i stoji preda mnom kao prijetnja mom identitetu. To je ono što je problem današnjice i shvaćanja drugog i drugačijeg. U trenutku kada odlučimo, prihvatiti i biti, a ne imati možemo očekivati dijalog. Takvim preokretom, mi dajemo mogućnost novih spoznaja koje proširuju naše vidike i donekle uklanjaju vješto skrojeni veo misterija koji pokriva egzistenciju moga Ja i onoga kojega se zove Drugi. 

To je ponekad teško i iscrpno jer imati i ići linijom manjeg otpora ponekad je dio nas, ono nešto utkano i negdje u dubini skriveno. Neki čak kažu da je to njihov stav i posljedica odgoja i pola života ostaju tako začahureni. No, velika djela nastaju tek onda kada naučimo iskočiti iz vlastite zone komfore. U trenucima to izgleda kao donkihotovska borba s vjetrenjačama, no stoljećima je umijeće bilo biti onaj koji će istupiti prvi, biti pobjednik životnih borbi. Ako naša htijenja za dijalog i izgradnju mira shvatimo kao don Kihota i vjetrenjaču, u nekim trenucima bit će nam smiješno i neobično baš kao i njegovom vjernom Sanchu Panzi, no imajmo na umu da baš kao što je don Kihot često mijenjao realnost nekom drugom, i mi kao mladi ljudi, graditelji mira možemo i moramo biti oni koji će korak po korak pomicati granice. Ukoliko ljubomorno čuvamo svoje kulturno naslijeđe samo na sebe, ono gubi na vrijednosti i nema mogućnosti suodnosa i napretka. Naš identitet jest naša prepoznatljivost, no identitet drugoga je naše bogatstvo! Naš identitet jest naše kulturno naslijeđe, a svatko od nas pozvan je čuvati vlastiti identitet i identitet drugoga. Ukoliko pokažemo da znati biti čuvari kulturnog naslijeđa, napredak našega društva i domovine neizbježan je i slijedit će sve naše pothvate i naume.