Flash vijesti

Iako se ne slažem s vašim mišljenjem, branio bih do smrti vaše pravo da ga iznosite.

Francois Marie Arouet de Voltaire

Home

Web info 11.12. - 20.12.2020.

SADRŽAJ:

  1. KULTURA SE I PIŠE: DRAME RIZA-BEGA KAPETANOVIĆA LJUBUŠAKA

KULTURA SE I PIŠE: DRAMSKI OPUS HAMIDA ŠAHINOVIĆA EKREMA

Može li i treba li književnost vjerno prikazivati historijske događaje? Je li književnost relevantan izvor za izučavanje historije određenog naroda? I je li samo historija odgovara na pitanja o prošlosti? 

Ako autor misli da je dolazak npr. Austro-Ugarske na podrčje Bosne pozitivan događaj takvim će ga i opisati, ali to svakako ne znači i objektivno sagledavanje činjenica. S druge strane, ni historija ne daje potpuno objektivan prikaz nekog događaja jer opet ovisi od toga ko piše historiju. U svakom slučaju slažem se sa stavom Aristotela da historija prikazuje ono što se deilo, a književnost ono što se moglo desiti. 

Kada govorimo o dramama sa historijskom tematikom treba istaći da te drame uzimaju dijelove stvarnih historijskih događaja i prilagođavaju ih književnom tekstu. Naravno ove drame mogu koristiti i stvarne historijske ličnosti pa se nerijetko bave i interpretacijom historijskih ličnosti i njihovom ulogom za određenu zajednicu i događaje.

Riza-beg Kapetanović je kroz svoja djela naglašavao ponosnu prošlost, junačka djela i viteški duh slavnih predaka. Ove elemente posebno možemo primijetiti u njegovim dramama Hadžibeg Rizvanbegović i Zulumćarev san. 

U drami Hadžibeg Rizvanbegović imamo Zulfikara Rizvanbegovića – kapetana koji je svjestan da mu se približava smrt i zna da treba odabrati kojem od svojih sinova će dati Hutovo blato i predjele Stoca. Kako nije znao ni gdje je ni šta radi njegov sin Mehmed-beg (koji bi se možda i najbolje snašao kao posjednik Hutova blata) Kapetan pokušava naći drugo rješenje. Međutim sin Mehmed-beg (Hadžibeg) se kući vraća kao hadžija, traži oprost od oca i navodi koliko mu je nedostajala porodica. „Da sam mogo svoje zagrliti, pogledati ono golo stijenje. Druga zemlja, drugi običaji, tuđi ljudi nepoznati ljudi.“ Otac i sin se mire i Haždibeg dobiva Hutovo blato. Ovo čini njegovu braću ljubomornima, ali takva reakcija svakako i ne iznenađuje. Omer-beg, Ali-aga i Halil-aga otvoreno su iskazali nezadovoljstvo očevom odlukom. Ovakva reakcija braće može ujedno biti i Kapetanovićeva kritika tadašnje porodice i činjenica da je braći važniji komad zemlje od porodičnog jedinstva, međusobnog pomaganja i uzajamnog poštovanja. Begovi koji bi trebali biti stubovi jednog društva su prikazani kao sasvim obični ljudi kojima vlada ljubomora i zavist i nikako ne razmišljaju o očevim motivima zbog kojih je Hutovo blato dao sinu koji je izbivao pet godina i o kojem za to vrijeme nije znao ništa. Momenat kada Sulejmanov sin Huso greškom strada od puške, jeste ujedno i momenat kada se da naslutiti da će Hadžibegova sudbina biti tragična (iako njegova namjera nikada nije bila da strada Sulejmanov sin). Ali-aga je želio osvetiti Husinu smrt i govori Stočanima da je Hadžun dao sanduk na dar. Ali-aga i Hadžibeg su ustvari stremili ka jednoj stvari a to je da samo jedan od njih upravlja zemljom. U momentu kada Ali-aga proklinje zemlju i borbu oko vlasti on ustvari naglašava da samo jedan treba da vlada i tada postaje gotovo pa očito da tragično mora skončati ili Ali-aga ili Hadži-beg. Pobjednik u ovoj porodičnoj tragediji je Ali-aga, ali ostaje da se nastavimo pitati da li zaista može postojati pobjednik tamo gdje su se braća okrenula jedan protiv drugoga. Čini se da Ljubušak kroz uzimanje realnih događaja i oblikovanje u književno djelo podcrtava propast porodice kao stuba društva i kao da najavljuje krah cjelokupnog društva. Hadžibeg Rizvanbegović je drama kroz koju je kritički sagledala stvarnost. Ima dosta tužnih dijelova i sjetnih nota pa je možemo svrstati i u melodramu. Cilj melodrame je bio da se dobije neka reakcija kod čitatelja. Uglavnom se reakcija dobije sretnim završetkom ili pravednom kaznom za one koje treba kazniti. U ovom slučaju nemamo sretan završetak ali se može reći da su kazne sustigle one koje su trebale sustići. Korsiteći poznata imena i događaje (makar i slične) autor pokušava čitatelje ubijediti u istinitost i vjerodostojnost pročitanog. 

Zulumćarev san je također Ljubušakova drama ali sa dosta alegorijskih slika i elemenata fikcije i fantastičnog.  Prikazan je zulumćar Osman-beg kojem se u snu javlja sami vrag, a kojeg doziva njegova sjena i ukazuje na sve grijehe koje je počinio prema svojim slugama. Kako bi se oslobodio tog duševnog tereta mora se pokajati. (Elemente prikazivanja radnje kroz san možemo vidjeti i u Domanovićevom djelu Danga, ali je ovdje cilj osvijestiti cjelokupno društvo i prikazati realnost kakva jeste iako je glavni lik usnuo radnju i fiktivni svijet. I ovdje nije riječ o individualnom pokajanju nego o kolektivnoom osvještavanju društva.) Akcenat Ljubušak stavlja na pojedinca koji treba da ogovara za svoja loša djela. Sjena mu prikazuje Muju, Nuku i Halila koje je pogubio i ženu koja je zbog njega ostala bez kuće. Glasovi pjevaju, sjene dolaze u sobu, gotovo da ludi i čak pokušava prekinuti glasove puškom. Zatim dolaze sluge i brat Šemsi-beg koji mu govori da ostavi tuđi hak i da pomaže siromasima. Kraj možemo vrlo lako naslutiti:  Osman-beg se kaje tražeći oprost od Boga.

Kada govorimo o prošlosti uglavnom imamo na umu događaje koje je zabilježila historija. I historija ih uglavnom bilježi objektivno ili barem dosta objektivnije nego što to čini književnost. Ipak kada govorimo o književnosti, svakako moramo imati na umu sve one utjecaje kojima je podložan autor: njegova razmišljanja, usvojeni stavovi, odgoj, politička situacija u kojoj odrasta, finansijske prilike... Zato mislim da se književnici ne mogu baš tako lako riješiti svoje subjektivnosti i idealiziranja određenih likova, a nipodaštavanja nekih drugih likova. Istina je vjerovatno negdje u sredini. Ako bi pak autor bio u potpunosti objektivan onda bismo dobili historijski tekst, ali najvjerovatnije bez posebne književne vrijednosti osim kao materijal koji bi mogao poslužiti kao osnova za stvaranje knjževnog djela. 

 

 

 

 

Aktuelna Debata

Debatologija

28.01. - 04.02.2018.

1. Policija treba više raditi na sprečavanju džeparenja?

http://depo.ba/clanak/185035/dzeparosi-haraju-sarajevom-koriste-sofisticirane-tehnike-lejla-je-bila-njihova-zrtva

2. Za ili protiv plastičnih operacija?

https://avaz.ba/zabava/zanimljivosti/453026/mladic-potrosio-vise-od-26-hiljada-eura-na-plasticne-operacije-da-bi-izgledao-kao-majkl-dzekson 

3. Potrošači u BiH nisu zaštićeni?

https://avaz.ba/vijesti/bih/452893/na-policama-jedna-na-kasi-druga-cijena 

 

Podrške 2016. godina

International Debate Education Association NL; gospođa Yvonne Heselmans, izvršna direktorica – povodom obilježavanja dvadeset godina rada CKD (novembar 2016.)

Ministarstvo prosvjete i kulture RS; gospodin Dane Malešević, ministar – podrška aktivnostima CKD (novembar, 2016.)

Skupština Kantona Sarajevo, gospođa Ana Babić, predsjedavajuća - podrška obilježavanju 20 godina postojanja CKD-a (septembar, 2016.)

Općina Centar, gospodin Dževad Bećirević, načelnik; podrška Centru za kulturu dijaloga za obilježavanje 20 godina postojanja (septembar, 2016.)

BHRT; gospođa Emina Daut, urednica Redakcije programa za djecu i mlade – pismo namjere za TV debate „Za i protiv“ (februar, 2016.)

Vlada KS, gospodin Elmedin Konaković, premijer - podrška XII javnoj debati „I počinioci i žrtve vršnjačkog nasilja i maloljetničkog prijestupništva su naša djeca - spriječimo vršnjačko nasilje i maloljetničko prijestupništvo“