Flash vijesti

Iako se ne slažem s vašim mišljenjem, branio bih do smrti vaše pravo da ga iznosite.

Francois Marie Arouet de Voltaire

Home

Web info 1.12. - 10.12.2020.

SADRŽAJ:

KULTURA SE I PIŠE: DRAMSKI OPUS HAMIDA ŠAHINOVIĆA EKREMA

KULTURA SE I PIŠE: DRAMSKI OPUS HAMIDA ŠAHINOVIĆA EKREMA

„Hamid Šahinović Ekrem rođen je 1879. godine u Humu kod Foče. Osnovnu školu završio je u Foči, a gimnaziju u Sarajevu. Studirao je pravo u Beču i Zagrebu gdje je i doktorirao. Radio je kao sudija i podnačelnik Sarajeva. Umro je u Sarajevu 1936. godine. Objavljivao je pripovijetke u Sarajevskom listu i Beharu. Jedan je od najplodnijih bosanskohercegovačkih dramskih pisaca.“ (https://www.biserje.ba/hamid-sahinovic-ekrem-na-iftaru/)

Citirani tekst je preuzet sa jedne od rijetkih web stranica na kojima se može naći neka informacija o Hamidu Šahinoviću Ekremu. Iako piše da je Šahinović jedan od najplodnijih bosanskohercegovačkih pisaca, ne možemo reći niti da su online lako dostupne informacije o ovom autoru. A ovo jeste autor koji ne samo da je zanimljiv nego je napisao i vrlo smiješne komedije. Stvarno jeste šteta da mlađe generacije učenika ostanu uskraćene za smijeh koji nam daje Hamid Šahinović Ekrem. On nudi mnoštvo komičnih elemenata u svojim komedijama Punica i Dva načelnika, pa čak ide tako daleko u detaljima da nudi i različite govore za strance, a različite za domaćine (Ovo je posebno vidljivo u komediji Punica gdje oni kojima bosanski jezik nije maternji npr. uglavnom govore u ženskom rodu iako se radi o muškarcima.)

A šta je komedija? Komedija je „dramska vrsta koja u smiješnu ili porugljivu tonu obrađuje prividne društvene ili psihološke sukobe razrješujući ih na vedar način. Za razliku od tragedije, koja se na ozbiljan način bavi nerješivim proturječjima ljudske sudbine i naginje metafizičkom uopćavanju, radnja i likovi komedije ironičnom relativizacijom ljudskih slabosti izravnije se vezuju za društvene navike određenoga doba.“ 

(https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=32554)

I zaista, kod Hamida Šahinovića Ekrema imamo i smiješan i porugljiv ton, ali se na kraju radnja razješava na vedar način. Možda ne baš na radost svih učesnika, ali svakako na radost publike koja ima priliku vidjeti ili pročitati da je pravda zadovoljena. 

Punica je komedija čiji nas naslov možda može odvesti u nekom pogrešnom smjeru jer smo možda iz samog naslova pomislili da je riječ o šaljivim zgodama između punice i njenog zeta. Iako ima i takvih elemenata (čak su tri buduća zeta u pitanju), ipak radnja nije izgrađena samo oko toga. Ustvari postoje čak tri zapleta, i na momente se čini da je sve toliko zapetljano da se radnja nikako neće moći razriješiti. Moguće da je autor insistirao na tri različita zapleta baš kako bi privukao što više čitalaca jer će radije čitati ono što im je blisko i sa čime se mogu poistovijetiti (tako imamo: nesporazum u kojem nepismeni vojnik izmišlja sadržaj pisma ne želeći priznati svoju nepismenost i kaže da će u selo doći komandir; sukob između seljaka i muhtara zbog šume u kojem je muhtar zabrinut da će ostati bez svoje pozicije; ljubavni zaplet u kojem čak tri muškarca žele osvojiti srce mlade i lijepe Hasnije). Nesporazum sa pismom i dolazak oštrača noževa u selo umjesto komandira donekle podsjeća na Nušićevo Sumnjivo lice jer i u ovoj komediji imamo pismo koje je pogrešno protumačeno. S obzirom da je Nušić u uvodu Sumnjivog lica  naveo da je na djelo dosta utjecao Gogoljev Revizor, moguće je da autor Šahinović određene elemente također preuzima od Gogolja. Sukob između seljaka i Muhtara je relativo nejasan jer ne saznajemo tačno o čemu se radi, ali svakako saznajemo da je Muhtar itekako zabrinut za svoj položaj. Interesantno je posmatrati reakciju njegove žene Muhtarevice koja se protivi poslu koji radi njen muž tvrdeći da je taj posao apsolutno nevažan:

„Muhtarevica: Bježi Boga ti i onako mi glava puče, ja šta je već besposlica. Ne može ni gora biti.

Muhtar: Ama nije besposlica! Bog s tobom.

Muhtarevica: Jest ne može ni gora!

Muhtar: (povjerljivo) Za Boga, nemoj to pred kim drugim reći, da te ko čuje, ja sam odmah razmuhtaren.

Muhtarevica: Neka si vala, svakom ću živu pričati, da ste svi besposlica ne samo on (Hoće da ide.) Neka te baš razmuhtare.“

Ovdje pisac indirektno kritikuje vlas kroz ženine riječi. Iako Muhtar insistira da za žene nije ništa drugo nego da predu vunu i rade kućanske poslove, ipak ne možemo a da se ne složimo sa njegovom ženom. Posebno jer njene riječi tiho potvrđuje i predstavnik austrijske vlasti koji se krije u jednoj posudi u ćošku sobe. Treći zaplet je takoreći uobičajeni zaplet za komedije, a tiče se ljubavnog zapleta. Dva starija muškarca i jedan mlađi nastoje oženiti lijepu Hasniju. Očekivano za ovu vrstu komedije, Hasnija se udaje za mlađeg muškarca jer je gotovo pa standardno da mladost „pobijedi“ starost. (Zanimljiv izuzetak od ovog pravila imamo u hrvatskoj književnosti u Dundi Maroju gdje na kraju ipak imamo da je pobijedila očeva mudrost kao starijeg u odnosu na ludost njegovog mladog sina. Ali ovakav rasplet Držić i jeste dao kako bi zadovoljio ukus svoje publike.) Međutim ovi sukobi nisu jedini koji nose sa sobom komične elemente. Šahinović uvodi i elemente farse kada se seljak koji bježi od vlasti preubuče u ženu i glumi je čak oponašajući ženski glas. Hamid Šahinović Ekrem pokazuje zaista značajno komediografsko umijeće: zabune u ličnostima (oštrač noževa je komandir), pogrešno čitanje pisma (vojik koji nije pismen ali „čita“ pismo), presvlačenje muškarca u ženu (seljak koji bježi od vlasti), razgovor sagovornika koji jedan drugog uopće ne slušaju (kada Džafer želi reći Muhtaru da se namjerava oženiti, a Muhtar misli da se radi o njegovoj poziciji u vlasti). Autor nam pored svih ovih elemenata daje i jezičke elemente koji nas nasmijavaju: od toga da domaćini ubaciju strane riječi u svoj govor do stranaca koji se nespretno koriste bosanskim jezikom.  

„Financ: (za se) Ja ne otišla, ja čekala lopov i duhan. (glasno) Idem ja baba, samo nemoj, da se drečiš. (za se) al ja ne išla. Ja se zavučem u ovaj ovdje koš i čekam lopov za duhat. Ha to bude dobro. Lopov na vrata, a ja iz koš: halt! Pametni financ. Su ovakva pamet mogla ja šta drugo biti osim financ, ama na svet nepravda. Niko ne sluša što financ kaže, a on mora svakoga slušati. Sehr gut. (Prijeti prema vratima).“

Jezik autor koristi ne samo da prenese određene riječi i emocije, nego i da pojasni porijeklo i obrazovanje neke osobe. Ovakvo korištenje jezika nije neuobičajeno, a prisutno je posebno krajem XIX stoljeća i početkom XX. (Takve primjere možemo naći i u srpskoj i u hrvatskoj književnosti. Tako recimo Simo Matavulj u romanu Bakonja fra Brne koristi i različite zamjene jata kako bi prikazao nečije porijeklo pa imamo i čovjeka i čovika.)

Dva načelnika je također komedija, ali njena radnja nije smještena na selo nego u malu varoš u kojoj gradonačelnik odbija dati svoju kćer za muškarca (Fehimbega) kojeg ona voli namijenivši joj nekoga po njegovom ukusu. U ovoj je komediji lakše i jednostavnije pratiti radnju. U Dva načelnika također možemo pratiti Šahinovićevo umijeće i znanje da kreira komične situacije, posebno kada je u pitanju zamjena ličnosti, uspjeh lukavstva nad silom i pobjeda mladosti nad starošću.  Okosnicu radnje čini upravo zamjena ličnosti gdje imamo dva načelnika: jedan je istinski načelnik – onaj koji ne želi dati svoju kćer Fehimbegu, pogrešno vodi općinske knjige i ne zna ništa o svome poslu i drugi – prerušeni novinar, onaj koji želi dati načelnikovu kćer za Fehimbega, onaj koji zna kako se vode općinski poslovi. Šahinović pravi vrlo vješte prelaze između jednog i drugog načelnika uz komične situacije kada se pravi načelnik ne sjeća svojih obećanja (koja nije ni dao on nego njegov dvojnik) i kada druge pokušava ubijediti u svoj pravi identitet. Poseban komičan efekat je postignut kada se sretnu dva načelnika i kada obojica prisutne ubjeđuju da su baš oni ustvari načelnik. Smiješno je da oni koji i pogode identitet pravog načelnika to rade tako što ga prikažu kao nekoga ko ne poznaje poslove u općini, pa ta osoba mora biti pravi načelnik. Sve se završava tako što na kraju Fehimbeg dobiva načelnikovu kćerku za ženu, a pravom načelniku – Salihbegu otkrivaju malu šalu koju su napravili s njim na što im on pomirljivim tonom odgovara:

„SALIHBEG: Sa mnom ste se efendum našalili i to masno našalili, ali pošto sam jedanput rekao, neću poreći, mi smo efendum prijatelji, a tu šalu odbijam na mladost. Gdje ima šale ima i poštenja.“

U ovoj komediji također pobjeđuje mladost i mudrost, a načelnik ipak uviđa šta je najpametnije da uradi i prihvata šalu. (Možda i malo jer mu baš ne bi bilo u interesu da novinar napiše u novinama o svim mutnim poslovima koje načelnik vodi.)

Obje komedije, i Punica i Dva načelnika jesu svojevrsno iznenađenje za čitanje jer su u javnosti slabo prezentirane, i skoro da se stiče dojam da su skrivene. Čini se kao da se želi sakriti ovaj zaista važan dio bh. književnosti koji pokazuje ne samo da su bh. autori znali napisati komediju, nego su itekako poznavali i elemente koje komedija treba da sadrži, najbolje načine za postizanje komičnih efekata i zadržavanje pažnje publike odnosno čitalaca. 

 

 

 

 

Aktuelna Debata

Debatologija

28.01. - 04.02.2018.

1. Policija treba više raditi na sprečavanju džeparenja?

http://depo.ba/clanak/185035/dzeparosi-haraju-sarajevom-koriste-sofisticirane-tehnike-lejla-je-bila-njihova-zrtva

2. Za ili protiv plastičnih operacija?

https://avaz.ba/zabava/zanimljivosti/453026/mladic-potrosio-vise-od-26-hiljada-eura-na-plasticne-operacije-da-bi-izgledao-kao-majkl-dzekson 

3. Potrošači u BiH nisu zaštićeni?

https://avaz.ba/vijesti/bih/452893/na-policama-jedna-na-kasi-druga-cijena 

 

Podrške 2016. godina

International Debate Education Association NL; gospođa Yvonne Heselmans, izvršna direktorica – povodom obilježavanja dvadeset godina rada CKD (novembar 2016.)

Ministarstvo prosvjete i kulture RS; gospodin Dane Malešević, ministar – podrška aktivnostima CKD (novembar, 2016.)

Skupština Kantona Sarajevo, gospođa Ana Babić, predsjedavajuća - podrška obilježavanju 20 godina postojanja CKD-a (septembar, 2016.)

Općina Centar, gospodin Dževad Bećirević, načelnik; podrška Centru za kulturu dijaloga za obilježavanje 20 godina postojanja (septembar, 2016.)

BHRT; gospođa Emina Daut, urednica Redakcije programa za djecu i mlade – pismo namjere za TV debate „Za i protiv“ (februar, 2016.)

Vlada KS, gospodin Elmedin Konaković, premijer - podrška XII javnoj debati „I počinioci i žrtve vršnjačkog nasilja i maloljetničkog prijestupništva su naša djeca - spriječimo vršnjačko nasilje i maloljetničko prijestupništvo“